Ako nam je priroda podarila neko sredstvo kojim potencijalno možemo nekog da povredimo, zašto to obavezno znači da to moramo i da radimo i da je to ispravno? Recimo, ako sam ja prirodno opremljen pesnicom, to ne mora automatski da znači da treba da ti njom razbijem nos. Mi sami odlučujemo u koju ćemo svrhu da koristimo fizička i mentalna svojstva kojima rasporalažemo, i trudimo se da ne nanosimo nepotrebnu patnju drugima (bar ako smo iole normalni). Ali, nevezano za etiku, samo prisustvo očnjaka nije nikakav dokaz da je neko prirodno mesožder. Ustvari, većina sisara ima očnjake. Recimo, gorila ima daleko veće očnjake od čoveka a ne jede meso, kao i kamila i mnoge druge životinje.
Od svih životinja najveće očnjake ima nilski konj, koji je, kao što znamo, biljojed. Uporedi recimo te očnjake sa tvojim skromnim priborom .
Ako te nikakva argumentacija ne interesuje, i ipak mislis da te ti očnjaci čine strašnim predatorom, probaj recimo da napadneš neku kravu i savladaš je svojim očnjacima bez korisćenja bilo kakvog oružja, pa da vidimo kako ćeš se provesti.
